RAZVOJ SAKRALNE ISLAMSKE ARHITEKTURE I PRIMENA SAVREMENOG ARHITEKTONSKOG STVARALAŠTVA NA PRIMERU DžAMIJE U PRIBOJU
Apstrakt
Predmet rada predstavlja istraživanje, proučavanje i analiziranje činilaca jedinstva i kontinuiteta u sakralnoj arhitekturi islama i pitanje njihove egzistencije kroz prostor i vreme islamske civilizacije. Analiza džamije, njenog porekla, nastanka i razvoja, kao i hronoloških, geopolitičkih i umetničko-stilskih karakteristika nameće se kao potreba sa ciljem upoznavanja sa uzrocima jedinstva. Razumevanje uzroka jedinstva i kontinuiteta u sadašnjem trenutku nalazi svoj krajnji cilj u pravilnom pristupu procesu izgradnje i obnove islamske sakralne arhitekture, u prvom redu džamije, ali i kreaciji novih džamija. Cilj rada jeste na primeru savremene džamije dati odgovor na pitanje u čemu se može prepoznati jedinstvo između nje i one koja je sagrađena pre hiljadu godina.
Reference
[2] Serageldin, I. 1986. Architecture and Society, In: Architectural Transformation in the Islamic World, Singapore
[3] Serageldin, I. Architecture and Behaviour: The Built Environment of Muslims, Arch. & Comport. 1 Arch. & Behav., Vol. 1 I, no 3-4, p. 193 – 206.
[4] Ardhiati, Y. 2013. The new architecture of mosque design to express the modernity of Moslems, Global Advanced Research Journal of Arts and Humanities (GARJAH) Vol. 2(4) pp. 075-078, September 2013, Faculty of Fine Art and Design, Trisakti University of Jakarta
[5] Khan, H. 2008. Contemporary Mosque Architecture, Space & Architecture, Isim Review 21/ Spring 2008, Roger Williams University, Bristol
[6] Rahman, M. M. 2015. Islamic Architecture and Arch, International of Built Environment and Sustainability, Faculty of Built Environment, University of Technology, Malaysia.
